Dugo se nismo čuli. Ali pripremi se, ako si do sada čekao/la. Uz to, molim te namaži se ako si odlučio/la ovaj tekst čitati na plaži.
Dva su osnovna razloga za ovoliko čekanje, svakako najbitniji je da su na svijet stigla najdraža dva oka, dva obraščića koja su postala moja najslabija točka. Okrenuta je nova stranica u mom životu, te joj se veselim više nego onoj jednoj kontri u deset utakmica koju napravimo.
Drugi razlog je što sam odlučio čekati s objavom dok se kompletna seniorska ekipa okupi na treningu ili utakmici. Ali eto i ovaj put su seniorke „prešle igricu“, završila je sezona a to se nije dogodilo.
Ovaj tekst posvetit ćemo zbivanjima u klubu u drugom djelu sezone. Svašta se dogodilo i puno je toga vrijedno spomena…
- Posebno sam ponosan što su se seniorke okupile na izvanrednom treningu!
Zadnje što znaš jest da smo trenirali punom parom, hrabro koračamo prema naprijed i pokušavamo se okupiti. A kad ima volje i želje, ima i načina. Pa smo tako pojačali tempo i našem jednom treningu, 4 kola prije kraja regularnog prvenstva, dodali i izvanredni trening.
Rodio se Ino, pa smo ga odlučili svi zajedno proslaviti. Ino je dobio svoje prve Jordanice (tko poznaje moju bolju polovicu i mene, zna zašto to naglašavam), a trener je okupio ekipu… Ok falilo je par igračica zbog ispita idući dan, ali tko ne bi bio s 90 % dolaska zadovoljan. Dokazali smo da smo momčad na koju se uvijek možemo nasloniti…
- Regularni dio seniorske lige prošao je stresno ali s pozitivnim završetkom.
U trenutku pauze od pisanja, ostala su nam bila 4 redovna kola. Mladost Ivanovec, tekma koju od trenutka završetka utakmice više nikada nismo i nećemo spomenuti, dva nezgodna gostovanja 2 dana za redom u Virju protiv Podravca, te u Čakovcu protiv Radosti, te posljednje kolo kao „ljepoticu lige“ domaća tekma protiv Folke Borovje. Sve je išlo prema planu, te je posljednja utakmica ujedno bila i odlučujuća. Pobjedom pred punim tribinama (još jednom ću to napisati jer je stvarno rijetkost vidjeti i doživjeti igranje ženske utakmice pred toliko publike). u posljednjim minutama izborili smo plasman u nastavak natjecanja…po prvi puta iz prvoga puta…. nešto posebno.
- Prvi put seniorska ekipa… prvi prolaz u ligu za prvaka Prve lige
Ok, puno ljudi me pitalo što se to sve desilo, je li nam trebalo to… ukratko… Da, je! Kada bih vratio vrijeme unazad isto bih izabrao. Na kraju svega više smo stvari dobili iz tih utakmice nego što se možda na prvu vidi. Iako smo vrlo entuzijastično krenuli u doigravanje skoro kompletni otišli na prvo gostovanje u Zadar, poprilično su nam dojmovi splasnuli nakon te utakmice. Visok poraz isključivo se desio jer smo bili pretrenirani. Pljuska realnosti koja nas je dočekala na Višnjiku, bila je samo dokaz da ipak nije sve u talentu, da je ipak tu količina i način rada bitan faktor… u idućih nekoliko tjedana ispljuskalo je nas još par puta. A kako nas je pljuskalo postalo je sve teže i teže trenirati i igrati. Pesimističan pogled na situaciju procijenio bi da je tu sve krenulo nizbrdo, da je bilo tmurno u Španskom, ali realističan i optimističan ipak su to sve vidjeli malo drugačije. Vjerujem da nakon kiše dolazi sunce, da kada nekome smrkne, nekome istovremeno svane, da svaki tunel ima svoje svjetlo na kraju, da svaka loša vijest ima neku dobru stranu, pa su tako naše kadetkinje dobile odličnu priliku. Priliku koju su bome i iskoristile. Na polovici doigravanja sa skorom 0-3, sa samo nekoliko seniorki odlučili smo „pustiti kadetkinje s lanca“. Već u prvoj utakmici drugog dijela kod kuće protiv Zadra vidjelo se da je način igre skroz drugačiji. Iako smo upisali još tri poraza svakako smo nakon utakmica bili puno zadovoljniji, jer su kadetkinje pokazale da treniranje sa seniorkama u ovoj sezoni im je puno donijelo. Također prikazanim dale su do znanja da neke stvari moramo mijenjati u idućoj sezoni, ali o tome malo kasnije.
Na kraju zauzelo smo četvrto mjesto u doigravanju, pesimist bi rekao „zadnji smo“, realist bi rekao „pa dobro tek vam je prva sezona“, ali optimist u meni zna da ova stepenica možda i najbolja odskočna daska za nadolazeći period. Ali na stranu to sve…. Mi smo četvrti klub u Prvoj ligi i trebamo biti ponosni!
PS. Ovim putem još jednom čestitam ŽKK Zadru na ulazu u Premijer ligu, zasluženo!
Sada ti je već sigurno jako vruće i vrijeme je da se rashladiš… pa te puštam na miru, a sutra već čitaj nastavak, jer prije planova za nadolazeću sezonu na redu je osvrt na mlađe!