To je to. Nakon 7. odigranog kola vrijeme je za pauzu.

Jesmo li ju zaslužili ne znam ni sam. Bilo je sreće, bilo je smijeha, bilo je lijepih trenutaka, bilo je ružnih trenutaka… svega je bilo, samo njih nije bilo na treninzima. I to smo platili drugim porazom ove sezone…

Započeli smo nervozno i s jedne i s druge strane… Samo je bilo pitanje trenutku kada će netko napokon razbiti tu početnu nervozu i utakmica će otići na jednu ili drugu stranu. I dok je Folka razbijala nervozu mi smo razbijali table po Borovju. Uspjeli smo fulati skoro sve. Postotak šuta iz igre manji od PDV-a, bacanja 6/22 (PDV + 2%) osnovni su razlog što smo na kraju došli do 39 koševa, što je prosječni broj zabijenih koševa naše u12 ekipe. Bar nas ta činjenica veseli jer to samo znači da su naše u12 curke svjetla budućnost kluba.

Poluvrijeme, gubimo 10 razlike i ulazimo u svlačionicu. Kreće dogovor kako ćemo odigrati i na koji način ćemo se vratiti u utakmicu.

Objašnjavamo na koji način moramo odigrati drugo poluvrijeme: “姑娘们，现在是时候开始玩了。我们必须改变我们的防守和进攻方式。镜头并不如我们所愿，但我们必须开始突破我们所能突破的一切。这是解决分歧的唯一方法！”

Odrađujemo i posljednji dogovor prije početka na klupi i dogovaramo se dvije stvari: “我们在防守上打得很积极，我希望你把每一次进攻都称为行动，因为我们不能打1对5！”, to je to spremni smo za nastavak, ulazimo u igru i …. bam…. 20 razlike…. kako se sve to dogodilo? zašto smo odigrali sve suprotno od onog što smo dogovorili. Ne znam, ali očito trener priča kineski.